Please download to get full document.

View again

of 18

Toponimija sela Dubljani u Popovu

U ovome se radu na temelju terenskog istraživanja obrađuje toponimija dan-as gotovo posve napuštenoga sela Dubljani u Popovu u istočnoj Hercegovi-ni. U mjesnoj su toponimiji najzastupljeniji toponimi antroponimnoga po-stanja s pomoću kojih se
2 views18 pages
All materials on our website are shared by users. If you have any questions about copyright issues, please report us to resolve them. We are always happy to assist you.
Documenttranscript
  431 RASPRAVE INSTITUTA ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE 34 (2008.) UDK 811.163.42´373.21(497.5 Dubljani)Izvorni znanstveni članak  Rukopis primljen 8. IX. 2008.Prihvaćen za tisak 17. XII. 2008. Domagoj Vidović Institut za hrvatski jezik i jezikoslovljeUlica Republike Austrije 16, HR-10000 Zagreb dvidovic@ihjj.hr  TOPONIMIJA SELA DUBLJANI U POPOVU U ovome se radu na temelju terenskog istraživanja obrađuje toponimija dan-as gotovo posve napuštenoga sela Dubljani u Popovu u istočnoj Hercegovi-ni. U mjesnoj su toponimiji najzastupljeniji toponimi antroponimnoga po-stanja s pomoću kojih se upoznajemo s negdašnjim i današnjim imovinsko- -pravnim ustrojem srednjovjekovnog Huma, toponim Satùlija (‘Sanctus Eli-as’) spomen je na davne romansko-hrvatske dodire, a na primjeru toponi-ma Sačìvišće upoznajemo se s veoma složenom dijalektnom slikom istoč-ne Hercegovine. 1. Uvod 1. 1. Položaj sela i kratki povijesni pregledSelo  D ȕ bljāni smješteno je na sjeveroistočnome obodu Popova polja. Sa sjeverne ga strane zatvara visoki brdski vapnenački masiv (u kojemu je najviši vrh Kičin, 980 m), a s juga rijeka Trebišnjica. Selo je na gotovo idealnome po-ložaju: zaštićeno je od sjevernih vjetrova, zbog svojega je prisojnoga položaja izloženo suncu tijekom čitave godine, a šljunkovita tla idealna su za vinogra-darstvo. K tome je okružje sela, zahvaljujući siparima, pogodno za ispašu.Dubljani su, kao uostalom čitavo Popovo, naseljeni još od ilirskog vreme- na, o čemu svjedoče mnoge ilirske gomile. U povijesnim se vrelima selo spo-minje od 13. st. kad se nalazilo u sastavu humske župe Popovo (  Papava )   koja  je, osim samoga Popova 1 , obuhvaćala još i Bobane, Žuroviće, Lug i Ljubinje. 1  Ime  Pòpovo p ȍ lje  novijega je postanja. Kod mjesnog stanovništva i u povijesnim vrelima  potvrđen je isključivo lik  Pòpovo , a samu ravan uz Trebišnjicu narod zove  Pòpovskō p ȍ lje.  Domagoj Vidović: Toponimija sela Dubljani u PopovuRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 431–448 432Popovo je u srednjemu vijeku i na samome početku turske okupacije Hercego-vine bilo dubrovačkom žitnicom da bi s vremenom postalo ratovima iscrplje-no i opustjelo područje. U srednjemu se vijeku u Dubljane nastanjuje srednjo-vjekovni vlasteoski rod Nikolić čiji je jedan ogranak po Grguru Nikoliću, sinu Vukoslava, prozvan Vukoslavićima (Puljić 2006: 99). Potomci su srednjovjek-ovnih Vukoslavića današnji dupski rodovi Vukòsavić , Mátić , Ć  ȍ ić , Mìh ā   jlović i  J  ȁ  kšić 2 .   1465. selo se spominje u darovnici ugarsko-hrvatskoga kralja Matijaša Korvina fra Aleksandru Dubrovčaninu kojom je fra Aleksandar dobio u posjed više lokaliteta u humskim župama Luka, Trebinje, Dračevice i Popovo, a među njima i selo Dubljane (Sivrić 2006: 84).   U prvome turskome popisu 1475. – 1477. Dubljani se nalaze u “timaru Alije iz Miloša i Hasana, posadnika tvrđave Počitelj, sa stavke kneza Heraka” te se navode sljedeći stanovnici sela: Milat,  sin Tulića; Gojak, sin Tulića; Radosav, sin Dabiživa; Đurađ, sin njegov; Stak-roje, sin Božidara; Kozi, sin Radoja; Vukić, sin Radosava; Pribio, sin Radosa-la; Radosav, sin Mirosala; Vladisav, sin Radoja; Stepan, sin Mirosava; Radmir,  sin Kozia .   (Aličić 1985: 400). Nakon turskih osvajanja u dotad isključivo kato-ličkome Popovu dolazi do velikih promjena u vjerskoj strukturi. U izvješću fra Blaža Gračanina iz 1624. u Dračevu i Dubljanima živi 140 katolika izmiješanih s pravoslavcima (Draganović 1934: 53), po izvješću iz 1629. u selu živi 60 obi-telji, od čega 9 katoličkih (prijelaz na pravoslavlje uslijedio je zbog nedostat-ka katoličkih svećenika i povoljnijega položaja pravoslavnih vjernika u Tursko-me Carstvu; Draganović 1954: 53 3 ), 1733. po izvještaju Marka Andrijaševića u selu živi 18 pravoslavnih, 6 muslimanskih i 5 katoličkih obitelji. 4  Po austrou- 2  Riječ je o danas pravoslavnome rodu koji potječe od Vukasovića. Po zabilježenoj preda- ji Jakšići „su poreklom od katolika Vukosavića: bila ostala u jednoj kući siročad bez oca, pa ih majka, pravoslavna prevela na pravoslavlje“ (Filipović, Mićević 1959: 175). Autor je omaškom napisao Vukasovića umjesto Vukosavića. 3  Zbog širenja je pravoslavlja po izvješću skadarskoga biskupa fra Dominika Andrijaševi-ća 1629. čak 7 od 12 katoličkih crkava u Popovu postalo pravoslavnima, a među njima, najvje-rojatnije između 1624. i 1629., i crkva sv. Jure (danas sv. Đorđa) u Dubljanima (o tome više u Krešić 2006a). 4  Islamizacija u Popovu nikad nije zaživjela. Po popisu sofijskog nadbiskupa Marka Andri- jaševića u župama Trebimlja i Ravno živjele su 204 katoličke (71,08%), 64 (22,30%) pravoslav-nih i 19 (6,62%) muslimanskih obitelji. Katolika je te godine u užemu Popovu (bez dijela Popova koji danas pripada općini Neum) ukupno bilo 1548. (Krešić 2006b: 450–451)  Narodnosni je sa-stav navedenoga područja zbog stalnog odljeva hrvatskoga pučanstva s vremenom potpuno izmije-njen.  Tako je 1961. na području spomenutih dviju župa živjelo 5994 stanovnika, od čega 3215 (53,91%) Hrvata, 2654 (44,50%) Srba i 22 (0,37%) Bošnjaka. Nakon ukidanja željezničke pruge Čapljina – Dubrovnik 1976. broj je stanovnika u Popovu počeo naglo opadati pa je 1991. na po-dručju općine Ravno živio samo 1771 stanovnik, od čega 917 (51,77%) Srba, 800 (45,17%) Hr-vata i 21 Bošnjak (1,18%), a udio je Hrvata u općini Trebinje s 11,54% 1971. pao na 4,02% 1991. (SBiH 252–260). Danas u općini Ravno živi manje od 500 Hrvata, tri puta manje nego 1733.  Domagoj Vidović: Toponimija sela Dubljani u PopovuRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 431–448 433garskome popisu provedenome 1880. u Dubljanima živi 155 katolika i 117 pra-voslavaca, a 1895. 187 pravoslavnih i 173 katolika. Po popisu koji je provela Kraljevina SHS 1921. u Dubljanima je živjelo 215 katolika i 201 pravoslavac. Zanimljivo je da je uoči Drugoga svjetskog rata 1941. po crkvenim izvorima u selu živjelo 50 katoličkih i 12 pravoslavnih obitelji. (Bošković 2006: 68–69) Velikomu nesrazmjeru između službenih popisa i stvarnoga narodnosnog sasta-va pridonijela je činjenica da su se u Dubljane ubrajali  Korlati , a katkad i  Doda-novići , susjedna sela s većinski pravoslavnim življem, te nepravilnosti u samim  popisima za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. 5  Gospodarski razvoj koji su pota-knuli povratnici iz SAD-a između Prvoga i Drugoga svjetskog rata utjecao je na visok prirast stanovništva u selu unatoč političkim progonima domaćih Hr-vata. Ipak, već je u rujnu 1941. hrvatsko stanovništvo iz Dubljana uslijed stal-nih četničkih upada napustilo selo. 13. svibnja 1945. šestorica su uglednih Hr-vata iz Dubljana i jedan iz Prhinja javno obješeni kao znak upozorenja Hrvati-ma da se ne pokušavaju vratiti. Ukupno je, po istraživanju Stanislava Vukore- pa, u Drugome svjetskom ratu smrtno stradalo 50 Hrvata iz Dubljana (usp. Vu-korep 2006: 155–186). Pokušaj povratka 16 hrvatskih obitelji 1947. nije uspio  jer im je onemogućena obnova kuća, a kad je 1948. svim Hrvatima bespravno oduzeta imovina u selu, postalo je jasno da njihov opstanak u Dubljanima ne će  biti moguć. Već je prvi službeni popis stanovništva u komunističkoj Jugoslavi- ji, proveden 1948., pokazao razmjere etničkog čišćenja u ovome selu. Te su go-dine Dubljani brojili 80 stanovnika, od kojih se samo jedan izjasnio kao Hrvat (po stanju duša iz 1937. u Dubljanima je živjelo 326 katolika; Kukrika 2006: 153) 6 . 1953. god. u selu su živjela 72 stanovnika, 1961. god. 69, 1971. god. 86, 1981. god. 31 (29 Srba i 2 Jugoslavena) te 1991. god. 29 stanovnika (28 Srba i 1 Hrvat; SBiH 1995: 254–255). Selo se našlo na prvoj crti bojišnice 1992. i 1993. za vrijeme rata u BiH, nakon Daytonskog sporazuma pripalo je tzv. Re- publici Srpskoj te u njemu danas živi samo 15-ak stanovnika srpske narodno-sti. 7  Od 104 obitelji koje su zasnovali potomci hrvatskih izbjeglica većina živi na dubrovačkome području, a unutar granica BiH ostale su samo tri obitelji u Čardaku kod Modriče. 5  O razlici između stvarnog stanja i službenih popisa najrječitije govori činjenica da je po  popisu iz 1921. u selu živjelo 51,68% katolika i 48,32% pravoslavaca, a Ljubo Mićević 1938. u selu bilježi 45 hrvatskih i 15 srpskih kućanstava (Filipović, Mićević 1959: 72). 6  Po procjenama samih Dubljanaca u selu je u rujnu 1941. živjelo 430 Hrvata (Vukorep 2006: 162). 7  Ovom prigodom zahvaljujem Stanislavu Vukorepu na velikoj pomoći u terenskome radu te ispitaniku Ivi Mihajloviću (1925.), rođenome u Dubljanima, a danas stanovniku Brgata kod Dubrovnika, koji je oteo zaboravu toponime ovoga danas gotovo posve napuštenog sela. Tako-đer zahvaljujem Alenu Bjelišu na pripremi istraživanja.  Domagoj Vidović: Toponimija sela Dubljani u PopovuRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 431–448 4341.2. O ojkonimu Dubljani i nekim zanimljivim jezičnim značajkama mjesnih govoraU korijenu ojkonima Dubljani nalazimo apelativ dub  (< psl. *d ǫ  bъ) koji označuje prije svega dubovu (hrastovu) šumu koja se nekoć nalazila u blizi-ni sela. Da je u okolici Dubljana bilo šume, svjedoči i mikrotoponim  Dùbrava (< psl. *d ǫ  bъrava), koji na hrvatskome prostoru uglavnom označuje listopad-nu šumu, a u kojemu također nalazimo praslavenski korijen *d ǫ  bъ. Zanimljivo  je da na širemu području postoji velik broj ojkonima motiviranih apelativima koji su značenjski ili tvorbeno motivirani apelativom dub . Tako je izravno ape-lativom dub  motivirani ojkonim  Dubljani , kao i mikrotoponimi  D ȕ bova lásta (u Vidonjama) i  D ȗ ba (u Cicrini), a vjerojatno i prezime  Dùbelj u Kijevu Dolu. Apelativom hrast   (< psl. *hvorstъ) motiviran je ojkonim  Hr  ȃ   snō , apelativom cer   (< balk. lat. cerrus) ojkonimi C  ȅ rovo  i C  ȅ rovica  te mikrotoponimi C  ȅ rovac  kod Trnčine i C  ȅ rōvci u Čvaljini. Apelativ dubrava  motivirao je makrotopo-nim (srednjovjekovna humska župa) i mikrotoponim  Dùbrave (mikrotoponim u Dubljanima, Orahovu Dolu, Sedlarima i Dubljanima), ojkonime  Dùbravica (kod Metkovića i u Gracu),  Dobr  ȏ vo (u Gracu) i  Dùbrōvnīk  . Valja napomenu-ti da je dub u početku označivao drvo uopće i da ima posebno mjesto u pretkr-šćanskoj hrvatskoj mitologiji, a sve do današnjih dana održavali su se seoski zborovi  pod dubòvima .Ojkonim Dubljani nastao je dodavanjem sufiksa - ane /- ani na apelativnu osnovu dub(l)je . Sufiks - ane /- ani osobito je plodan u hrvatskome srednjovje-kovlju te obično označuje ‘ljude koji žive u mjestu koje je označeno imeni-com u osnovi imena’ (Šimunović 2005: 30) i karakterističan je za dinarski pro-stor. U Popovu i Zažablju nalazimo i druge toponime tvorene istim sufiksom:  Dòbrane (službeno je ime sela Dobranje),  D ȍ ljāni (i kod Metkovića i u Po- povu), V  ȅ ličāni  itd.   U istu se skupinu može svrstati i dupski mikrotoponim  Br  ȅ  štāni  (: brijest). Selo Dubljani spominje se, posredno, preko etnika, u povijesnim vrelima od 1253. kada se “tuži susjed dubrovački Črьnomirь” kako su mu Dubrovčani uh-vatili “čovjeka  Dubljanina ”, a 1348. spominje se međa otь Dubljanь  (ARj 2: 842). Samo je ime sela zabilježeno 1422., i to kao  Dubljane  ( Stipchus Gerglut-ouich de Dubglane ; DAD). Isti se lik sporadično rabi i u 18. st. Najčešće je za-  bilježen lik Dubljani (  Dubgliani ): prvi put 1501. (  Nos Ivan Radiuoeuich de  Dub- gliani ;   Sivrić 2006: 84), potom u jednoj oporuci iz 1628. ( in Popouo in Dub- gliani ; Sivrić 2003: 221) te u prvim upisima u maticama krštenih župe Rupni Do iz 1704.   Taj je lik ujedno najčešći u župnim maticama. Lik  Dublani  pojav-ljuje se 1622. u pismu biskupa Dominika Andrijaševića i Benedikta Medvje-  Domagoj Vidović: Toponimija sela Dubljani u PopovuRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 431–448 435dovića Kongregaciji za širenje vjere (Krešić 2006a: 122). U maticama od 18. st. bilježimo lik  Dubjani (  Dubiani ), a o  Dubjanima i  Dubjancima u Crkveno-me ljetopisu za župu Ravno  piše ravanjski župnik Marijan Vujnović (župniko-vao 1900. – 1907.). Danas su likovi u kojima je došlo do delateralizacije lj  je-dini u uporabi.Dubljanima su nekoć pripadali i susjedni  K  ȍ rlāti  (< korlat ‘tor za volove’ < mađ. korlát ‘ograda’; Sk 2: 157) koji se u povijesnim vrelima spominju od 1503. (Pujić 2003: 168). 8  Pola kilometra južno od Korlata nalazi se seosko gro- blje u kojemu su očuvane četiri grčke ploče. Taj se predio naziva S  ȅ lište i tu je vjerojatno nekoć bilo naselje. 9  U  Zaòraju (< orah), istočno od Korlata, također se nalazilo naselje, od kojega je ostalo nekoliko omeđina (razvalina kuća). U radu se donose i toponimi prikupljeni u Korlatima koji su nenastanjeni od po- pisa iz 1981.Jezična je slika Popova veoma složena. Iako mjesni govori u Popovu pripa-daju istočnohercegovačkomu štokavskom dijalektu, u njima nailazimo i na tra-gove starijega sustava koji nije nužno bio ijekavski. Tako sam u Korlatima (koji se nalaze 70-ak kilometara od granice ikavskih i ijekavskih govora) zabilježio toponim Sačìvišće 10 . Šćakavizme bilježim i u istočnohercegovačkim govori-ma u Neretvanskoj krajini (  gòžđen ,  šć ȃ   p ). Danas napušteni dobranjski zaselak  Bòbovište  1589. zapisan je sa šćakavskim izgovorom  Bobovischia  (a šćakavski izgovor toga toponima početkom 20. st. bilježi i Carl Patsch; Patsch 2005/2006: 173). Vidonjski je pak zaselak Brestica 1589. zabilježen s ikavskim izgovo-rom (  Bristiza ), natpisi na stećcima do 15. st. isključivo su ikavski, a i u mno-gim povijesnim dokumentima s ovoga područja nailazimo na ikavski izgovor. Tako u dokumentu u kojemu se 1416. spominje Grgur Vukosalić, koji je vje-rojatno imao posjede u Dubljanima, stoji: „ Segan lita (...) veće virovanie ” (Ji-reček 1892: 69). 11  Nadalje, mnoga su pak popovska prezimena u maticama na 8  Pujić iznosi mišljenje da je mađarski stočarski naziv korlat u Hercegovinu došao seobom nomada iz Panonije (Pujić 2003: 169), no mađarsko-hrvatski jezični dodiri veoma su stari pa su se apelativi kao što su v aroš ili    seget zarana uklopili u hrvatski toponimijski sustav. Između Glu-šaca i Bijelog Vira kod Metkovića nahodimo toponim Vàroška lúka (< mađ. váras ‘grad’), a u Metkoviću tako postoji zemljište Sèget (< mađ.  sziget   ‘otok’), otok okružen riječnim rukavcima. Ime sela  K  ȋ   ševo kod Neuma motivirano je mađarskim pridjevom kis ‘malen’, a u Korlatima bi-lježim mikrotoponim Ȕ   grin d  ȏ  ( Ugrin = Mađar). 9  U Popovu je inače potvrđen i apelativ vas : Velika ili Velja Vas spominje se u dokumenti-ma od 1388. do 1466. (Filipović, Mićević 1959: 46), a u  Poimeničnom popisu sandžaka vilaje-ta Hercegovine  1475. – 1477. zabilježeno je naselje Velivaš. Lokalitet na mjestu staroga naselja danas se nazivlje V  ȅ ljā Sèla . 10  Mjesni su govori u Popovu i Zažablju očuvali iskonsku kračinu u sufiksu -ište/-išće. 11  Bitno je napomenuti da ikavske odraze  jata  nahodimo istočnije i sjevernije od prostore obuhvaćenog ovim radom. Tako je u Policama kod Trebinja pronađen natpis iz 1241. u kojem
Advertisement
MostRelated
We Need Your Support
Thank you for visiting our website and your interest in our free products and services. We are nonprofit website to share and download documents. To the running of this website, we need your help to support us.

Thanks to everyone for your continued support.

No, Thanks
SAVE OUR EARTH

We need your sign to support Project to invent "SMART AND CONTROLLABLE REFLECTIVE BALLOONS" to cover the Sun and Save Our Earth.

More details...

Sign Now!

We are very appreciated for your Prompt Action!

x